(Vrijeđanjem sebe preduhitrim druge, koji bi to možda radili zapravo, iako ti isti koji bi to radili su većinom upitni vikend konzumatori tradicionalne mržnje i serendanja, te samo ispunjavaju potrebnu kvotu, najčešće vrlo slabog stava previše riječi sad ih boli glava)

Nelagoda…? Kakav je to osjećaj? Zašto nelagoda nastaje, kada se pojavljuje, i da li je to nešto stvarno? Dal je to uopće potrebno čovjeku? Jel neugoda možda nekom ugoda? I može li se nelagoda pretvoriti u ugodu? Da li čovjek to sebi takoreći nametne, izmisli? Ili je to jednostavno zbog kršenja vrijednosti ustaljenih u društvu, kada automatski ispadamo iz nekih okvira ponašanja, te tada više nismo kao drugi, nismo dio mase, već smo “drukčiji”. Izvan svih ladica, a tada ne znamo kako reagirati, i čim je u pitanju nepoznato automatski se javlja i strah i nemir, pojavljuje se neka krivica, kao neka nepotrebna isprika zbog svoje različitosti i ličnosti uopće – svojstvenosti i posebnosti koju ima svaka jedinka, te ju je nemoguće ne imati, valjda tada nastaje taj osjećaj… ta nelagoda.

Umjesto odgovornosti, koje bi svatko trebao biti svjestan za sebe, i koja nikog ne kažnjava već služi samo zato da prihvati to što je, krivnja zahtjeva kaznu, i to najčešće tako što kažnjavamo sami sebe, mislimo da nam mora biti grozno, zadovoljavamo se lošim stvarima i patimo i žrtve smo jer mislimo da to moramo biti, posebno u našoj zemlji i na Balkanu općenito gdje je to toliko ustaljeno i normalno da to nije normalno, tu ako imaš drukčiju frizuru svi u selu te čudno gledaju već. To je isto nelagoda… kažu sramota (joj jesi vidla koju onaj frizuru ima? Ajooooj…)

Iako su isti ko i svi u selu, iza leđa kažu za nju da je debela, a on puno pije...

Eto recimo, gledao sam TV neki dan i puštali su spotove. Mislio sam da će možda pustiti i moj spot (da priznajem vauu , čeka me linč, osudite me na robiju i sve što treba, društveni rad, izlazit ću vikendom i dalje tako da nije bitno he he*), i koliko god to nekom može zvučati sebično i površno, nije mi nelagodno to priznat, niti ću se opravdavat jer drago bi mi bilo vidjeti svoj plod… ali prije nego što me zatvore, ABĐEKŠN!!! (Više nisam na pravu ali ipak sam naučio nešto haa!), jer časni suče i svekoliki mudri puče, zločin se nije ni dogodio, jer naime moj spot ipak nisu pustili (uff izvuko se za dlaku, ali cijela sudnica od Vardara pa do Triglava me tada pogledom prekori, i to onako ispod -sa strane -iznad -pored-obrva , znači ama baš svakim mogućim kutom gledanja koji Severina predočava u onoj svojoj pjesmi) … i tako sam ja neki dan gledao i čekao i čekao i gledao i čekao i gledao… ali spota kao što je vještak maloprije utvrdio, draga porota nije bilo, niiije. Ali zato su bili neki drugi spotovi, i bilo je svakakvih, ali jedan mi je baš zapeo za uho. Naime, radi se o nekoj onako klasičnoj rock n roll stvari , dosta običnoj i baš onako američkoj rokersko-bajkerskoj shemi kako zvuče pjesme tog tipa već 20ak godina, i uglavnom, u pjesmi se spominje riječ “sexy” puno puta, i to me dosta začudilo budući da se nije radilo o predvidivom rokerskom ljubavnom tekstu, već se radilo o predvidivom Aca “nisi muško ako koze ne fukaš” Lukas i i 50 cementovskom tekstu na nekoj gitarskoj pjesmi.

evo kažu i znoj je nelagoda (na googlu potraži slike pod nelagoda pa ćeš vidjet)

I bilo mi je nelagodno, zbog svega… i zbog sebe što to gledam uopće, i zato što je i moj spot tamo, i iako znam da nije takav nit ima veze s tim i znam da zabrijavam ali mislim si pa nije valjda da i ja ovako zvučim ako i mene puštaju? Uglavnom, osjećao sam se ko da se moram opravdavat zašto to uopće gledam, a naravno znam da se ne moram opravdavat. I tako umjesto da sam prebacio program i radio ili gledao nešto što mi odgovara, nastavio sam gledat, i srao sam, i to ko pravi, jer očito sam i ja odavde, i očito u nedostatku osnovnih životnih stvari i govna izgledaju vrlo hranjivo, te već sam naviknut na taj okus, a što je još gore, moguće je da mi se svidio.

Nekad mi i dan danas uleti, tj. izleti, i pokušavam to smanjiti, jer otkad sam shvatio šta to jedem, bacio sam se na samoprozvanu “no šit” (ne un) dijetu, znači dijetu bez govanca, pa makar ako treba i bio gladan, jer nakon što sam probao i neke druge stvari, kao npr. uživat, voljeti, živjeti , svidjelo mi se to puno više. Nisam ni znao da to postoji.

Baš zato sam i pristao na poziv da radim na ovoj kolumni, jer volim pisat, i čak sam mislio kako bi volio pisati kolumnu za neku stranicu , ako ništa barem se okušat. Jednom sam se čak prijavio za posao kolumnista/dopisnika, te bi se moglo reći da sam nesuđeni kolumnist, ali to ću vam ispričat jedan drugi put.

ovo sam također našao pod slike nelagoda, a pored je bio tekst sa savjetima kako obavit ručni rad

Dotad se nadam da vama nije nelagodno čitat ovo, jer po meni, koji posjedujem neko prosječno znanje što se tiče nelagode, znam da je ona gotovo zarazna, zašto? Možda zato što kad izađe na vidjelo stvara još nelagode? Ne znam… možda zbog nekog suosjećanja prema nelagodnomu ili zbog otkrivanja nelagode, hmm… ko zna? I da li je to sad bitno uopće toliko?

Da završim, ukoliko je meni ugodno pisat, a ovo je potvrda (oprostite ako sam nekog uvrijedio svojom ugodom), a i ako je vama ugodno čitat, tada se ta obostrana ugoda može nastavit, i ne moramo bit najbolji prijatelji, ali u to malo vremena dok ja budem ovo pisao i u to malo vremena dok vi budete ovo čitali, tada se sretnemo i ugodno nam je.

Neću vam moći ponuditi puno toga, ni stil, ni gramatiku, nekad ne napišem točno č i ć, niti će mi biti lektorirano išta, i nekad će bit jako jednostavno a nekad zbunjujuće, ali to što vam mogu ponuditi su moja razmišljanja i ispred svega – istinu.

Pa eto, ako vam odgovara i ako vas zanima, …evo sjednite, oćete šta popit,?
Slobodno se poslužite, ne morate se sramit, nemojte da vam bude nelagodno…

*he he – smijeh ko nelson iz simpsonsa