(Vrijeđanjem  sebe preduhitrim druge, koji bi to možda radili zapravo, iako  ti isti koji bi to radili su većinom upitni vikend konzumatori tradicionalne mržnje i serendanja, te samo ispunjavaju potrebnu kvotu, najčešće vrlo slabog stava  previše riječi  sad ih boli glava)

Zdravo ljudi, šta ima?  Odma na početku moram vam priznat da sam se uhvatio u jednom trenutku kad sam shvatio da kao pišem kolumne… i tada sam se zapitao „Pa jebote pa nisam valjda ko ona ne baš prepametna Keri iz one serije sexa me cijeli grad?“  Iskreno, to je više bilo retoričko pitanje jer milisekundu nakon pitanja sam shvatio koliko je neozbiljno uopće to pitanje jer odgovor mi je znan i prije upitkivanja, ustvari nije ni odgovor već gola činjenica, realnost.  Niti me sexa cijeli (niti dio niti iko u gradu, čak me ni političari ne jebu u zdrav mozak više, no homo bi rekli reperi) grad, a niti živim nit zarađujem da bi se mogao sprdat na temelju pisanja ovih kolko god nekad bile zanimljive realno rečeno ne baš „najbitnijih“ stvari u svijetu i životu, nema tog ovdje, još to nisu izmislili, tu se samo konkretne stvari kao što su beton i motika broje, a i dobro je da tog nema, samo što nismo ni svjesni tog,  a i na kraju krajeva plus toga ovo nisu obične kolumne, ove su bezumne brate… da bezumne brate i  sestro.

A u ovoj bi vam htio ispričat baš tako nešto, ne nešto najbitnije, ali možda će vam bit zanimljivo… možda čak i smiješno, a možda i nešto treće, ah ko zna.
Uglavnom, prije negdje 2,3 godine, možda i više, išao sam negdje na neki koncert ili snimanje, ne mogu se sjetit o čemu je točno bilo riječ, al nebitno.
U Osijeku sjeo na autobus, Čazma, studentski popust, vožnja od par sati (zavisi dali staje bus, ako staje vozi pola sata duže) i prijatelj se ponudio da dodje po mene, što mi je bilo drago jer se tada nisam baš snalazio po tuđini (kako dobra riječ tuđina, zvuči ko da sam došao u Njemačku radit). Izašao sam iz autobusa i čekao prijatelja koju minutu i tada je stigao, nije bio sam, s njim je bio neki njegov prijatelj  koji je bio mlađi dečko, isto tako izvođač „reper“ kako god očete, i to navodno dobar i talentiran kako su mi rekli oni sami. On je kao znao ko sam ja i to al nije nešto sad bio oduševljen ili nešto lud već dapače dosta kul, iako bio je nervozan, što je odavalo njegovo baš klasično srednjoškolsko ponašanje. Bio je pomalo ufuran, imao je neki polunahati stav što je klasični polureperski stereotip, ali više na razini pubertetlije, i moram napomenit da sam vidio puno ufuranije likove, dakle ništa pretjerano, iako poslje je druženje ispalo pomalo naporno, što nikako ne uzimam za zlo niti smatram greškom jer sva ta ufuranost i forsiranje te općenito neprirodno ponašanje je jednostavno dio odrastanja, uklapanja svakog mladog čovjeka te se kad tad svima dogodilo (dosta odraslih ljudi čak to radi, jer se isto tako još se nisu uklopili, iako se zapravo ni ne moraju uklopit ali možda misle da je to potrebno pa se pretjerano trude i tako baš zbog svog „uklapanja“ se ne uklapaju) tako da to nije ništa posebno.
Uglavnom ono što je meni bilo zanimljivo a i nevjerojatno a i smiješno je to što je taj moj prijatelj mi poslje ispričao da je taj dečko prije nego što sam ušao u auto,  rekao ovo: „Aj nemoj Kandžiji reći da živim sa starcima“.

Samo lažnjaci ko ovaj ne žive sa starcima, ali čuo sam da mu i dalje starci šalju lovu, kakav fejker.

????? Sad bi današnja djeca rekla wtf. (skraćeno za vat d fak, ili koji urac bi rekli po naški)
I ne samo djeca bi to rekla, već i dosta mladih do 25 ili čak više godina bi to reklo, naime jer i oni još uvijek kao djeca budući da žive sa svojim roditeljima i znaju sve te stvari kao i današnja djeca, htjeli ne htjeli znaju sve te skraćenice internetske, idu na forume, igraju igrice, dopisuju se, učlanjuju se u  „joj što mrzim grupe na fejsbuku“ grupe na fejsbuku, isto ko djeca jer skoro pa i jesu djeca. Sve isto, samo malo starija djeca, dlakavija, malo više sliče roditeljima, eto.

Nemaju posla, školuju se ili su se odškolovali ili ništa ne rade, zjakaju, gledaju teletekst, kladionica, utakmice, igraju plejstejšn i pričaju njih 5 i svako priča svoje dok se dodaju biljkama koje ko da personaliziraju to ništavilo i letargiju u koju su upali dok se zabavljaju al ne da im se baš toliko puno zabavljat, što je previše je previše. Neki i rade ali svejedno su još uvijek kod roditelja jer su im plaće više kao stipendije nego plaće, ko džeparac koji dobiju da kupe nešto za obući i za cigare (ne smiju pušit pred mamom i tatom al inače puše ko veliki svuda), poslovi su im honorarni, sezonski, dok se neko stariji ne vrati s godišnjeg ili dok im treba radnika. Neki su na burzi, i toliko dugo da se ni ne razmišlja o poslu jer bez štele ništa se ni shvaća ozbiljno, neki su puno gledali filmove pa glume lokalnu mafiju, imaju namrštene face, piju kave i prave se kao nešto drmaju, muljaju… a i muljaju ali sebe jer svi znaju da se prave, kakva je to mafija što živi s starcima?  Neki ko ja rade muziku, pokušavaju to radit i isto nije bajno, ništa različito od drugih situacija, ni reperska mafija nije idealna, ali radim i pokušavam koliko mogu…

Pravi reperi žive starcima i reprezentiraju za svoju ulicu i zgradu ili kuću i neće se prodat za nikakve pare, nikad!!!

Realno ako ne studiraš u drugom gradu i ne iznjamljuješ stan, živiš sa starcima. Niko od nas nema svoj stan niti auto osim ako ti starci nisu kupili, svaka čast iznimkama (ako postoje) imate pivo od mene…gajbu…ma 10 gajbi.
Ne samo zbog situacije i svega tog što već svi znamo, već i zbog tog nekog stagniranja što je automatski i nazadovanje društva jer nema razvoja, znaš ono „ma dobro je dobro je… bit će bolje, promijenit će se samo znaš“, ko i uvijek što se promijenilo samo od sebe, bez da smo uopće imali veze s tim, nit nas je iko pitao išta. To je opet stvar vezana uz mase i uz bivšu državu jer kako nam odrede tako će i bit, „ko nas šta pita, ko da mi nešto biramo“. E pa biramo, i sad biramo da bude isto, zato i je tako. Iskreno nisam ni ja najbolji primjer niti ikom solim pamet, tek sam počeo shvaćat neke stvari ali znam da je uvijek lakše ostavit da bude kako je, i samo nastavit to stanje kolko god je nikako i uvijek je lakše pravit se  „ma dobro je“ te ne priznat svoje greške. Ne poznajem gotovo nikog ko je probao uopće promijenit tako nešto, tipa radit nešto pa s tim i započeti samostalan život, ljudi preko 30 godina još uvijek imaju ste probleme, zapravo ne mogu reći probleme jer to nisu problemi, to je  ovdje sasvim normalno. No dobro to su već neke stvari koji se tiču svakog od nas pojedinačno i jedini mi sami tj. Svako za sebe ih može mijenjat.

Takve  fejkere koji ne žive sa starcima odma u zatvor stavljamo, samo nek dođu pa će vidit, a da žive sa svojima sad bi ga mama izvadila iz ćuze, a ovako će na goli otok…a eto mu kad je fejker.

U jednoj pjesmi sam spomenuo baš te ljude kojima su roditelji omogućili neke stvari a ujedno su i „reperi“ i ne osuđujem ih ni zbog čega, nemam razloga, ali ja sam spomenuo te ljude zato jer su se igrali  „repera“ pa su pričali da imaju pare i sve to, a zapravo su to novci njihovih roditelja. Znači nisam osuđivao njihove roditelje jer imaju novac, niti njih osobno, nego sam osuđivao to što se prave, a i muzika pa tako i hip hop a i život općenito se bazira upravo na tome da budeš svoj kakav god jesi, i osobno mislim da bi bilo bolje da su rekli „imam puno para, dala mi ih mama“ jer to je istina, al dobro, možda je i bolje ovako, prirodna selekcija, zato takvi obično dosta brzo prestanu radit muziku jer je laž teško održat.
Dakle… ako neko pita (a ja ne pitam) znam da ne živite sa starcima, pa normalno, živite u kući sa bazenom i terenom za golf, isto ko i ja… to se podrazumijeva.

*urac – novčana valuta iz pervanove obečane zemlje, na novčanicam je bila slika od Davora Šukera