PJESMA NA KOJU TREBATE OBRATITI PAŽNJU
Gabriella Cilmi – Hearts Don’t Lie (2010.)

Opet Gabriella u gostima. Pa kad je dobra. Taj duboki vokal koji krene odmah plijeni pažnju. Smrznem se. I onda bridge više. I onda refren najviše (ne može to nitko na tulumu replicirat). K’o da tri različite žene pjevaju. A groove je osigurala Xenomania (radili na zadnjem studisjkom albumu Pet Shop Boys-a). Bassline je san snova za nostalgičare kao ja. I opet odlične disco reference. Razvaljuje. Spot je sniman u maniri party-ja u disko klubu. Ona izgleda bomba u haljini. I napokon nema idiotske koreografije kao “On A Mission”.
Ma ne želim da uopće trošite vrijeme na mene – ajmo se razvalit na stvar.
Moto Blanco se nisu baš potrudili – nakon originala, oni su razrijeđena vodica.
Spot za piljit!

Hearts Don’t Lie [Moto Blanco Remix] – YouTube.com
Album “Ten” bi možda ipak trebalo nabaviti.

PJESMA KOJA JEST EKSPLODIRALA
Edward Maya feat. Viki Jigulina – Stereo Love (2009.)

Ova fenomenalna stvar je u pogonu već od ljeta 2009. No kako dolazi iz Rumunjske – onda je njezin put malo duži. Al’ zato mi je u glavi već nekoliko dana. A i Otvoreni radio ju rado pusti u ovim ljetnim danima.
Dakle, na stranu što se radi o impresivnom glazbenom uratku i miljeniku plesnih podija – uvijek je fascinirajuća i neka background priča. Edward (pravo ime Eduard Marian Ilie) je inspiraciju za glazbu dobio u skladbi koju je onda prepravio (maznuo?) početkom 2009. No kako je u današnje vrijeme Azerbejdžan jednak dio svijeta kao i Hrvatska (OK, možda sve osim našeg sabora), tako je i pravi autor pjesme “Bayatilar” – Eldar Mansurov – skužio da mu je netko maznuo lajnu. I kako to biva u bajkama – Edward mu se iskreno ispričao i potpisao ga kao autora jer su se i upoznali uživo. I svi su nakon toga bili bogati jer pjesma tek dobija prave nalete puštanja ovo ljeto. A čudno je i da su ju Ameri otkrili (broj 1 na plesnoj listi, i to nedavno) – njima obično treba bar 2 godine. Još jedan od veselih detalja jest da je pjesma “Bayatilar” snimljena 1989. (prilažem spot) a ista žena pjesmu pjeva u novoj verziji 2008. – obratite pažnju na napredak u modnoj osviještenosti i plastičnoj kirurgiji.
Vratimo se na “Stereo Love”. Francusku je rasturila krajem 2009., na njemačkoj listi je zajedno sa drugim singlom, a u Italiji je imala solidan uspjeh. Bacite oko na broj gledanja na Youtube-u (da, dobro ste vidjeli).
Spot ovog remek djela:

http://www.youtube.com/watch?v=p-Z3YrHJ1sU

Originalna melodija refrena: Brilliant Dadashova – Bayatilar – YouTube.com
Brilliant Dadashova – Bayatilar 2008 – YouTube.com
Album “Stereo Love” još nije izašao dok ovo pišem.

PJESMA KOJA NEĆE EKSPLODIRATI
Gravitonas – Kites (2010.)

Mojim frendovima je poznato moje obožavanje lika i djela Alexandra Barda. Za vas koji niste upoznati o kome se radi – uvjeren sam da znate bar jedno njegovo glazbeno djelo – ako ne i više njih (en.wikipedia.org/wiki/Alexander_Bard). Radi se o multitalentiranom liku koji u principu ima toliko ideja da ih ne može i ne želi realizirati kroz jedan band (koji onda mutira do neprepoznatljivosti) – nego on promjeni vokale i napravi novi projekt. I tako već godinama. I u svakom od njih ima nekoliko zapaženih ostvarenja.
Njegovo najnovije igralište zove se “Gravitonas”. S glavnim vokalom – nama nepoznati Andreas Öhrn – objavljen je prvi single “Kites”. I prvi video. I sad se snima situacija. Dok ovo pišem, vjerojatno je već dovršio i album. No ova prva stvar definira izgled i stil. Zanimljivo je da je sve bilo najavljeno kao rock projekt – no srećom radi se o starom dobrom popu.
Neće vam se svijet okrenuti – no lijepo je znati da postoji i pop za odrasle negdje u dalekoj Švedskoj. Koji obožavaju Rusi. Nema objašnjenja za tu vezu. A vi se sjetite tko vam je prvi rekao za “Gravitonas” kad se sretnete s nekim velikim hitom.

Album čekam(o).

PJESMA KOJU NISTE ČULI NA LISTAMA A NI NEĆETE
Hooverphonic – Eden (1998.)

Daleke (da, sad je već daleka) 1998., nekim čudnim spletom okolnosti – ja sam postao veliki fan Sarah Brightman – i to uglavnom zbog njenog singla “Eden”. Nabavio sam taj album, pa sve druge – i mislio sam – pa taj Frank Peterson (ex Enigma) i ta Sarah su genijalci. Produkcija, pjesme… Sve mi je bilo fino.
I onda sam bezveze ove godine nabasao na informaciju da je pjesma “Eden” obrada belgijske grupe Hooverphonic – iz iste 1998. godine. I da od te belgijske grupe znam nekoliko pjesama, ali nisam znao tko su oni. Saznah da su ljudi već izdali Best of i da su skroz promijenili svoj stil. Da je pjevačica otišla iz banda. Ono. Katastrofa od moje informiranosti.
I dao sam si truda i obratio pažnju na njih temeljito. “Eden” je sjela na svoje mjesto. Postala je bolja od “originala” (jer meni je Sarah bila originalna verzija).
Ta tuga, ta melankolija – “did you ever think of me as your best friend?” – suza krene sama od sebe. Trip-hop u najboljem izdanju. Nemojte mi samo javiti da su u nekom trenutku bili gosti u Hrvatskoj zadnjih 10 godina. Moje srce to ne bi izdržalo.
Za razliku od drugih paranoičnih izvođača i izdavača – sve materijale možete pogledati na njihovom Youtube kanalu. Iskoristite to.

Video koji morate vidjeti – imajte maramice!

Snimka uživo iz 2005 – još više maramica – YouTube.com
Album “Blue Wonder Power Milk” možete samo sanjati.

PJESMA ZA KLINCE?
N-Dubz ft. Bodyrox – We Dance On (2010.)

Ovakvim pjesama možemo pristupiti iz dva kuta.
Jedan je onaj potrošački, u kojem ćemo reći da se radi o bezočnoj eksploataciji trenutka (3D film, popularnost plesnih grupa zbog reality potrage za talentima, targetirani marketing na one koji se ne mogu braniti od podlih “kupi, troši, imaj” poruka).
Drugi je onaj nevin, dječji pristup da se radi o filmu i pjesmi koja veliča svakog pojedinca i njegov potencijal da se pokaže kao vrijedan i talentiran član društva i zajednice, sa svojim zabavljačkim sposobnostima bez obzira na uspostavljeni poredak u kojem su neki privilegirani i imaju prednost.
Prava istina je valjda neka kombinacija – da, ima tu puno toga predodređenog i podlo postavljenog, no isto tako neki klinac može stvarno biti inspiriran da se pomakne iz svog okoliša i pokaže svoju pravu ćud. Makar to bilo na školskoj predstavi za 50 ljudi.
Moj konačni sud? Pjesma ulazi u uho, da se fino plesat – možda ipak za mlađe od 16? Ja jesam na tom nivou. “Dance on”.
Video za čagicu:

Album sa glazbom iz filma “Street Dance 3D” ima. Negdje.

PJESMA ZA KLINCE?
Justin Bieber & Sean Kingston – Eenie Meenie (2010.)

OK, sva pozitiva koju sam mogao smisliti u prethodnoj pričici – ovdje mi je otežana.
Evo par glavnih razloga:
a) nit mi je pjesma nešto urnebesno aranžirana
b) nit je tema za klince (pjesma i spot su o maloljetnoj djevojci koja šalta između dva maloljetna “frajera”)
c) ja sam spot pogledao više od 20 puta (!!) – i uspio sam uočiti da je jedino Sean Kingston debela osoba u spotu
d) ja ovakav party iz spota nisam nikad doživio (bazen, vila, komadi) – u kojoj dimenziji bi trebali postojati ovakvi životi i uzor za klince?
Znači – ako nam ostaje samo slušanje na radiju, nije baš nešto – a ako gledamo spot, to je stvarno bajkovita situacija.
Potpuno ne shvaćam kome je ovo namijenjeno – ako klinci to puše, onda su cenzori zaspali nad ovim veličanjem promiskuiteta, dekadencije, raskalašenosti, bulimije, anoreksije i modne opsjednutosti. Photoshop naslovnice je karikaturno pretjeran.
Možda se ovdje radi o upozorenju što klinci rade kad roditelji odu van iz kuće – ili o inspiraciji djeci što bi trebali raditi kad nema nikoga od odraslih. Kako god – ovakav utjecaj na um nisam vidio od spota Frankie Goes To Hollywood – Relax (sado mazo gay pissing veličanje). A jesam li štogod pročitao od naših kritičara o ovome slučaju? Fenomenalnu analizu dosadašnjeg Justinovog djelovanja proučite upravo na ovim stranicama – nije za zanemariti – Muzika.hr.
Pa ako vaše dijete doma ima fascinaciju Justinovim likom i djelom – radi se o daleko većem i ozbiljnijem utjecaju nego što su to imali New Kids On The Block na mene (ili se ja barem tako tješim). Ovdje više nije riječ o glazbi. Već o utjecaju. Lošem.

http://www.youtube.com/watch?v=r9kdwPGFlrI

Album “My World 2.0″ dostupan. Za koga?

REMIX KOJI NE ZNATE A TREBALI BI
2 Unlimited – Let The Beat Control Your Body (X-Out In Rio) (1994.)

Stavimo postrani slijedeće predrasude:
a) 2 Unlimited je band koji su slušali moji roditelji prije 16 godina
b) 2 Unlimited nije band nego glupost koju su svi kopirali u vremenu kad je bila vladavina omraženog cro dance-a
c) 2 Unlimited nema nijednu vrijednu pjesmu
d) 2 Unlimited više ne postoji (ne skroz točno)
Ovdje se radi pravom čudu – remixu koji ima svoj život i stav. Zanemarena B strana koja može poslužiti još mnogo puta. Jedan od razloga zašto vrijedi imati par tisuća remixeva da bi našli onaj bolji od originala. Ovaj ne da je bolji, nego je dragulj nad draguljima. Udaraljke na sve strane (prije Safri Dua), brejkovi kakve volim, promjene ugođaja… Andy Janssens je zaslužan za to. Gospodin još i danas radi, no nisam naišao na rad koji nadmašuje ovu bravuru. Svakako must-have za svakog iole zainteresiranog DJ-a. Ili ljetno raspoloženog iPod hodača po plaži. A čuti ovo na semaforu iz nekog auta bilo bi jako pitko. Bolje od Željka Samardžića.
Čudo od ritma:

Originalni spot – YouTube.com
Single “Let The Beat Control Your Body” koji ima X-OUT IN RIO možete naći na eBayu za bagatelu – 1 euro.